Dionica je vrijednosni papir. Za trgovačko društvo koje ih izdaje ona je instrument prikupljanja potrebnog novca (kapitala), a za kupca dionice ona je ulagovni instrument. Jedinstvene karakteristike dionice, bez obzira o kojem zakonodavstvu se radi, jesu da vlasnik dionice postaje na određeni način (su)vlasnik u trgovačkom društvu.

pravo glasa na godišnjoj skupštini društva ograničena odgovornost u slučaju likvidacije društva proporcionalni udio u imovini društva u slučaju likvidacije (nakon što se namire potraživanja vjerovnika) pravo prvokupa u slučaju novog izdanja dionica društva ograničeni pristup poslovnim knjigama društva

Obveznice su pisane isprave kojima se njihov izdavalac obvezuje da će vlasniku obveznice isplatiti dinamikom naznačenom u obveznici iznose novčanih sredstava naznačenih u obveznici.

Obveznice izdaje vlada odnosno ministarstvo financija ili pak neki drugi državni organ ili institucija koja za to dobije odobrenje. Također ih izdaju lokalne uprave i samouprave te poduzeća.

Da. To su tzv. obveznice bez kupona(zero ili very low coupon bonds) odnosno obveznice s dubokim diskontom(deep discount bonds).

Svjetska praksa na najrazvijenijim financijskim tržištima zamaglila je pomalo razliku između dugovnih vrijednosnih papira i dionica. No, još uvijek ostaje bitna razlika koja se svodi na to da izdatnik dionice nema ugovornu obvezu na isplatu gotovine ili druge financijske imovine vlasniku njegovog vrijednosnog papira, niti obvezu razmjene druge financijske imovine. Dakle, kupac dionice ne očekuje da mu izdatnik vrati novac natrag kao što je to slučaj kod obveznica. Vlasnik dionice može imati pravo na proporcionalni udjel u proglašenim dividendama ili ostalim raspodjelama iz kapitala, ali izdatnik nema ugovornu obvezu da takav udjel ili raspodjelu i obavi.

Najbrži način je prodaja dionice nekom drugom. Na taj način dobili ste novac natrag ali i izgubili mogućnost daljnjeg sudjelovanja u dobiti društva. Ako vam novac nije hitno potreban, a društvo dobro posluje, novac vam se može vraćati na dva načina: o kroz isplatu dividende o porastom vrijednosti (cijene) dionice na tržištu

Prilikom prodaje, dionica ne vrijedi onoliko koliko na njoj piše ili koliko ste vi za nju platili. Ona vrijedi onoliko koliko vam je, za nju, netko u trenutku prodaje, spreman platiti. Mnoge osobe koje se prvi puta susreću s dionicama ostaju zbunjene da su za njihovu kupnju morali platiti iznos različit od onog naznačenog na samoj dionici. Nije neobično da se dionice nominalne vrijednosti 100 kuna prodaju po cijeni od 30, 40 ali i 130 ili više kuna. Kako je to moguće? Nominalna vrijednost, dakle iznos naznačen na samoj dionici je prvenstveno računovodstvena kategorija. Ona označava knjigovodstvenu vrijednost dionice u trenutku njenog izdavanja. Prema nominalnoj vrijednosti dionica, računa se udjel pojedinog dioničara i broj glasova koje ima. Cijena dionice nije , međutim, njena nominalna vrijednost nego njena tržišna vrijednost . Tržišna vrijednost nastaje odnosom ponude i potražnje na burzi, ne utvrđuje se jednom zauvijek, već se upravo suprotno, uvijek iznova određuje. Ukoliko veliki broj ljudi želi kupiti baš vašu dionicu, njoj će tržišna cijena rasti bez obzira na nominalnu (knjigovodstvenu) vrijednost. Vrijedi naravno i obrnuto. Ako je slab interes za kupnju vaše dionice, bez obzira na knjigovodstvenu vrijednost, njena će tržišna cijena stagnirati ili padati. Na ponudu i potražnju utječu razni domaći i međunarodni faktori, prije svega sadašnje poslovanje dioničkog društva i očekivanja o budućem poslovanju.

redovne dionice s pravom glasa povlaštene dionice obično bez prava glasa ali, gotovo uvijek nude dioničaru određenu pogodnost (najčešće imaju zajamčenu dividendu)

Izdanje dionica omogućuje dugoročno financiranje. To je način prikupljana potrebnog kapitala bez kreditnog zaduživanja. Time se društvo financijski ne opterećuje jer ne mora vraćati pribavljeni kapital, kao što je to slučaj kod uzimanja kredita niti za njega mora plaćati kamatu. Ukoliko se u dionice već uvrštene na burzu i njima se aktivno trguje lako je ustanoviti odgovarajuću cijenu novog izdanja. Ukoliko su uvrštene dionice izdatnika tržišno privlačne, mogu olakšati različite poslovne kombinacije, ponajprije akvizicije (stjecanja) drugih društava, razvoj i financiranje novih projekata, proširenje proizvodnje ...

Uvijek postoji rizik da tržište neće dobro primiti izdanje dionica. Posljedice su, uz povećane troškove izdanja, i samo dijelom prodano izdanje. Izdatnik će biti i pod pritiskom dioničarskih očekivanja redovnih i rastućih dividendi. Jednom kada su dionice uvrštene na burzi, izdatnik mora ispunjavati obveze redovnog izvještavanja u skladu s burzovnim pravilima. Uz to, izdatnik će morati izvjestiti burzu o svim značajnim poslovnim promjenama koje mogu utjecati na cijenu dionica. Pored toga, za svako uvršteno društvo postoji stalna opasnost da će netko nagomilati vlasništvo, sve do trenutka kada ocijeni da je pogodan trenutak za ponudu za otkup svih dionica trgovačkog društva.

Vrijednost dionica može značajno fluktuirati poglavito kratkoročno budući da na cijene utječe mnoštvo različitih uzroka, a ne samo oni koji se tiču uspješnosti poslovanja samog izdatnika. U nekim ekstremnim slučajevima burza može suspendirati uvrštenje (trgovanje) dionica i time ulagatelju znatno otežati prodaju njegovih dionica. Pored nabrojanog, na kraju moramo spomenuti i kako će vlasnici redovnih dionica u slučaju likvidacije društva biti na posljednjem mjestu za raspodjelu preostale imovine (tek nakon što se namire ostali vjerovnici).